Primjeri niže su direktni radovi s klijentima. Opisane teme mogu biti teške i nadasve bolne, kako za majke i očeve, tako i za cijele obitelji. Ako ste vi osobno, ili osobe bliske vama, imali iskustva pobačaja, prevara u trudnoći od strane partnera, neostvarenih obećanja o zajedničkom djetetu kod bivših partnera te neželjenih trudnoća, preporučujem da primjere ne čitate, jer bi za vas mogli biti bolni, a mogu i pokrenuti traumatske trenutke. Preporučam da ne čitate iz znatiželje, ako su te teme bliske vašim osobnim iskustvima.
Moć konstelacijske prakse i svijest nerođenog djeteta
Od “svakodnevnih teškoća” do teških sudbina, svatko nosi svoje breme na srcu, a hrabrost za poniznost i preuzimanje odgovornosti za rješenje problema leži u srcu sistemskog konstelatora. U konstelacijskom radu nije riječ o dobrom i lošem, o zauzimanju stava. Radi se o pronalasku najboljih rješenja za sve i donošenju mira u srce klijenta i u dušu obitelji. Radi se o inteligenciji ljubavi i univerzalnoj dobroti koja uređuje prirodne zakonitosti koje se u radovima otkrivaju.
Sistemske konstelacije pokazuju na to da sve ono što je jednom stvoreno ima pravo pripadanja na svom dobrom mjestu unutar obiteljskog sustava. Primjerice, bez obzira na to je li majka svjesna toga ili nije, ako je dijete začeto nakon čega nije uspjelo, teži priznanju svoje stvorenosti. Ovdje se radi o priznanju srca i duše obitelji, o sistemskom priznanju.
Istraživanja kažu: “Smatra se da je najviša stopa gubitka trudnoće u ranoj fazi trudnoće, kada trudnoću ne možemo utvrditi kliničkim pretragama…” Drugim riječima, ako dijete nije u svijesti majke, majka je u nemogućnosti priznati dijete, jer ga nema u svojoj svijesti. Postoje prirodne zakonitosti koje su dovele do komplikacija i tada možemo reći da dijete “nije imalo snage” uspjeti. To je viša sila. U slučajevima induciranih pobačaja, javlja se krivnja i određeni oblici samokažnjavanja koji se nakon konstelacijskih radova povlače.
Majčino srce nikada ne spava.
Sistemski disbalansi i duševne boli pokazale su se i u obrnutim sudbinama: u slučajevima stvaranja neželjene djece i u slučajevima kada je majka bila prisiljena roditi. Ponekad zadržavanje djeteta može stvoriti puno gore posljedice od djeteta koje je spontano ili inducirano pobačeno.
Kako da ovo shvatim?
Ja sam živi sustav svega vidljivoga i nevidljivoga što je došlo do mene i koje se unutar mene neprestano isprepliće i živi. Sustav onoga što je od mojih predaka došlo do mene: svega što je od moje majke došlo do mene i svega što je od moga oca došlo do mene. U meni su događaji koji su živjeli u životima svih mojih predaka, u i mom životu. Ja sam san svih svojih predaka. Ono o čemu su moji preci mogli samo sanjati, to sam ja slobodan/slobodna živjeti. – Bert Hellinger
Brojna konstelacijska, psihologijska i psihijatrijska zapažanja iz prakse opominju kako je čovjeka već od trenutka začeća nužno promatrati u njegovoj cjelovitosti i nedjeljivosti.
Probajte primjere ispod čitati s dobrotom u srcu.
A. “Braco, seko, silno sam htjela da se rodite.” – Odbijanje vlastite ženstvenosti i kreiranja poslovnog uspjeha. Šum na srcu.
Žena u tridesetim godinama došla je s pitanjem: “Sve su žene nekako nježne, a ja sam baš nekako muškobanjasta, iako se uopće tako ne osjećam, samo sam realna. Kažu mi muškarci da sam im “kao brat” a i sve manje mi se ide na posao. Voljela bih da već jednom nađem partnera.”
To je mnogo pitanja u jednom.
Pitanje ženstvenosti je ovdje bitno, jer se kao tiha nit provlači u objašnjenju toga kako se klijentica osjeća i što se događa. Postavili smo u rad samo jednu poziciju: nju kao njenu ženstvenost. Predstavnica “njezine ženstvenosti” nakon nekog vremena sjela je na pod. Rad je pokazao da je imala tri brata i jednu seku koji su bili spontano pobačeni. Nije znala za njih.
U ovome trenu potrebno je osvijestiti da spontano pobačena djeca uvijek znaju tko im je brat, tko sestra, tko majka, tko otac, i traže svoje mjesto pripadanja.
Umjesto predstavnice, u rad je ušla klijentica. Bilo je vrijeme za to. Klijentica je dugo vremena plakala. Gledala je najprije u prvog brata, zatim u drugog, zatim u trećeg i na kraju u sestru. Svaki pogled kao da je trajao satima. Klijentica je svojim pogledom svakome rekla “Toliko sam htjela da se rodiš, ne mogu te pustiti.” “Duša me boli što te nema, srce će mi puknuti”.
Nakon rada, klijentica je rekla: Imam šum na srcu po rođenju od 3.5 milimetra i tri oštećena živca na desnoj ruci. Sad znam zašto.
Kako navodi, klijentica se rodila tako da je desnu ruku držala na srcu pri čemu se neki živci nisu razvili, ili su pri porodu oštećeni.
Ovo ukazuje na to da su najvjerojatnije neki od braće bili začeti u trenutku kada i ona sama. No, taj detalj nisam išla provjeriti jer je to za dušu klijentice i za njen život bilo nebitno.
Danas razvija vlastito poslovanje i vidi se kao – ženu.
B. Čije je dijete pobačeno? – Dijete žrtva zlostavljanja u prenatalnoj dobi
Muškarac je otvorio pitanje osjećaja vlastite krivnje zbog naglog gubitka želje za intimnim odnosom sa svojom tadašnjom partnericom. Partnerica je, prema njegovim riječima, bila divna osoba “poput anđela.” No, on se osjeća krivim jer je zbog nedostatka požude za njom prekinuo odnos. Nadalje, imao je snove o djetetu – predivnoj anđeoskoj curici.
Kako pristupiti radu?
Svaka osoba koja dođe sa izjavom: “Ja sam kriv/kriva”, želi rješenje koje će na adekvatan način toj drugoj, nevinoj strani, vratiti ono što joj pripada zbog čina protupravnog uzimanja. Takav stav gotovo uvijek govori o dinamici žrtve i počinitelja. No, to se uvijek mora potvrditi.
Rad je pokazao da u je sustavu klijenta i djevojke postojalo dijete koje je spontano ili namjerno pobačeno. Dijete je i dalje bilo vezano za majku i u ogromnom strahu od predstavnika klijenta (predstavnik klijenta je osoba koja umjesto klijenta ulazi u rad, kako bi informacije bile objektivnije).
Zbunjivalo je to da predstavnik klijenta nikako nije htio preuzeti odgovornost za očinstvo djeteta i da ga se dijete bojalo. Dakle, smatrao je da on nije otac. Ovdje se strah djeteta pri usmjerenosti na predstavnika klijenta lako može povezati sa strahom od odbačenosti iz obiteljskog sustava, strahom od smrti ili traumom koju je sam čin pobačaja načinio. No, tim se predrasudama konstelator treba snažno oduprijeti.
Uvela sam drugog predstavnika za “pravog” oca djeteta. Predstavnik je krenuo ka majci i djetetu i otkrio ono što je skriveno – zaista je postojao drugi čovjek s kojim je djevojka ostala trudna. Kada je dijete gledalo u pravog oca, strah je nestao.
Kako objasniti strah djeteta usmjerenog na predstavnika klijenta? Dok je dijete bilo živo u majčinoj utrobi prije nego je pobačaj izvršen, dijete je smatralo da seksualni čin “ne oca”, odnosno sam čin penetracije klijenta u majku djeteta pokušava ozlijediti dijete. Drugim riječima, namjera o intimnom odnosu trudne žene s drugim muškarcem koji nije otac djeteta, u samom djetetu je izazivalo strah od nasilja, a intimni čin je dijete doživljavalo kao nasilje/zlostavljanje, a “ne oca” gledalo kao zlostavljača.
Naravno da je klijent, koji nije bio otac, to sve nesvjesno osjećao i odmaknuo se. Njegovo tijelo je znalo što ne treba činiti. Tijelo je inteligentno i hrabro.
Dakle, iako majka u intimnom činu sa drugim partnerom uživa, ako je dijete došlo od drugog čovjeka, ono je izravna žrtva zlostavljanja u prenatalnom dobu i ovo se treba shvatiti ozbiljno. Ideje o tome da ono u čemu majka uživa, uživa i dijete dok je u trbuhu, u ovom slučaju nije točna.
Klijent je svoju bivšu djevojku vidio kao anđela jer je ona to na neki način i bila – bila je u drugom, “blaženom” stanju. San klijenta o curici poput anđela zaista i je bio istinit, jer je postojalo pobačeno žensko dijete koje “živi na nebu”.
Nakon rada, klijent je stupio u odnos sa drugom ženom s kojom je i danas, a bivšoj djevojci s kojom je davno prekinuo nije se vraćao.
C. “Želim tvoje nerođeno dijete”. – Agresivni sukob između susjeda prerastao u duboki strah i nemir
Kada malo bolje pogledamo, u gotovo svakoj zgradi ili ulici postoji barem jedan susjed koji nam ne da mira. Taj susjed traži mir, i na sve načine pokušava doći do njega, pa i kroz nemir.
Nerijetko gledanje u druge, upiranje prstom u druge, suditi drugome, ogovarati drugoga, ismijavati drugoga, zna pokazati da je upravo to ono za što nemamo hrabrosti pogledati u našim životima, što nam je mnogo bolno ili nemamo svijest o tome da se dogodilo. Možemo li si reći: “Više nikada neću upirati prstom u druge ljude“? Tako bismo se prije okrenuti sebi i pogledali u ono što je bitno.
Klijentica je došla s pitanjem: “Imam susjeda, mnogo me uznemiruje i napada, te ga se bojim”.
U rad sam postavila klijenticu, predstavnicu za susjedu i njenog supruga – susjeda. Susjeda žena je sjela na pod, pa onda i klijentica. Pokazalo se da je susjeda imala pobačenu djecu, a klijentica spontani pobačaj u koji je sumnjala, nije bila sigurna. Dinamika je bila ta da je susjeda nasilno htjela uzeti dijete od klijentice i brinuti o njemu kao o svome, a u svoju nerođenu djecu nije htjela gledati. Susjed je svoju nerođenu djecu htio dati klijentici da ona o njima brine. Ova dinamika se zove “Brigo moja prijeđi na druge”, što znači: “Moj život je teži od tvoga”, a to znači: “Tvoj život je u mojim rukama, ma koliko me to koštalo.” Kao što vidite, izraz “Brigo moja prijeđi na druge” nije baš uvijek bezazlen, koliko god se tako činilo dok ga izgovaramo.
U ovom radu jasno se vidjelo da su nerođena djeca znala tko je čija majka, ali jedna majka nije imale snage pogledati u njih i tu je došlo do sistemskog miješanja dvaju obitelji koje su živjele pod istim krovom, svaka na svojoj etaži. Ovdje ponovno dokazujemo da, po konstelacijama, dom ne poznaje “čiji je čiji dom”, već gleda sve stanare kao jedan sustav. Iz toga proizlazi da obitelj nije samo po krvnom srodstvu, već i sudbinski povezana po mjestu življenja – državi, gradu, kvartu, zgradi. Ako je jedna obitelj ili član obitelji drugoj pomogao (spasio život, prehranio ih, ili im grubo oduzeo život ili imovinu) i na taj način snažno utjecao na njihovu sudbinu, prema sistemskim konstelacijama i on pripada obitelji. Sudbinski za dušu i osobu, to je sve obitelj.
Bol je bila velika. No, majčino srce je izdržljivo i prepuno ljubavi.
Na kraju rada, svatko je prihvatio svoju djecu i uveo ih u svoj sustav dajući im mjesto koje im pripada. To je i posebno mjesto u srcu. Tada prema drugima možemo biti ponizni i poštovati ih. Ovo jasno pokazuje da sustav ne poznaje žive i mrtve, i da nam život uvijek donosi ono što će nevidljivo dovesti na vidjelo, i pomoći nam da i u zajednici s drugima živimo više u miru, i u ljubavi.
D. “Tata, molim te pogledaj u mamu.” – Simptomi stalne budnosti koji navode na anksiozni poremećaj
Djevojka je došla sa simptomom stalne budnosti koja navodi na anksioznost, ili kako je objasnila “Ne mogu se opustiti. Ne mogu zatvoriti oči i odmoriti se. Kad god to napravim dogodi mi se nešto loše, uvijek moram biti budna i na oprezu”.
Psiholozi kažu: “Ono što također karakterizira osobe koje pate od anksioznosti je stanje pripravnosti. Uslijed nejasne strepnje, osobe su stalno na oprezu, jer smatraju da im se približava neka opasnost.”
Stanje koje je klijentica opisala moglo bi se povezati i sa ekstremnom ekstroverzijom i zanimanjem za više životnih područja, o čemu je kasnije pričala. No, to nije bila tema rada i to se u radu nije vidjelo.
U rad sam krenula postavivši samo predstavnika za klijenticu, tj. nju kao dijete. Dijete je davalo naznake vraćanja u prenatalno doba, doba kada je bilo u utrobi majke. Tada sam uvela predstavnike za majku i oca. Otac je gledao uokolo, ne u majku, ne u dijete. Majka je gledala samo u dijete. A dijete je bilo u neprestanom stanju pripravnosti gledajući u oca. Dijete se nije moglo opustiti, zatvoriti oči ili zaspati u utrobi majke.
Tada sam rekla predstavniku djeteta, tj. klijentice, da kaže ocu: “Tata, molim te pogledaj u moju mamu.”
Nakon toga, stvari su se pokrenule: kada je tata gledao u majku, a majka u dijete, dijete se moglo opustiti, zatvoriti oči, i u miru zaspati. Usmjerenost oca na majku djeteta, tj. vjernost i odanost čovjeka trudnoj ženi, ljubav prema ženi i briga o ženi imaju značajan utjecaj na osjećaj bezbrižnosti, osjećaj mira i osobne snage djeteta prije i nakon rođenja.
Pola godine nakon rada djevojka je poboljšala odnos s ocem, počela je raditi na pola radnog vremena što smatra da je u tom periodu za nju dobro, više se opušta i izjavila je da više nema pretjeranu brigu o svakodnevnim stvarima.
E. “Jeli moj tata moj biološki otac?” – Manipulacija i lažni gurui
Klijentica je došla s vrlo jasnim pitanjem: “Je li moj otac moj biološki otac?”. U rad sam uvela jednog predstavnika za nju, jednog za oca. Vrlo se jasno iz rada pokazalo da je njen otac zaista njen biološki otac. Tu sam zaustavila rad.
No, klijentica je nastavila: “Ali, kako je on moj otac kada sve ukazuje da on to nije?”. Ovo je bila prva manipulacija u radu, i to od strane klijentice, u namjeri da zadrži aroganciju i izbjegne prihvaćanje istine, oca baš takvog kakav jest. Ona kao da kaže: “Ja te ne želim za oca. Ti ne živiš po mojim kriterijima. Ja ću odrasti onda i onako kako ja hoću i biram si sama oca iako sam već začeta i rođena. Moje začeće je u mojoj moći. Ja sam veća od Boga.”
Ovaj stav je izravno protiv teorije i prakse konstelacijskog rada, pošto konstelacije jasno pokazuju da bez majke nema života, a bez oca nema potencijala za rast, i traženje svakog alternativnog puta vodi u iluziju izbora, manipulaciju i iskrivljenu duhovnost. Kada ne prihvaćamo oca i ne želimo gledati jer mislimo da previše boli i da će nas naša ljubav prema ocu dovesti do emotivnog preopterećenja, tada gledamo ono što je iznad oca, a to je Bog, ili lažni Bog ako se radi o manipulativnim eskapizmima.
Oca je teško prihvatiti baš takav kakav jest (iako je majku još teže), i imala sam razumijevanja za klijentičine manevre. Uvela sam još jednog predstavnika za “drugog” oca. Nakon toga sam uvela i majku. Rad je pokazao da je majka imala iluzornu vezu s ranijim partnerom u kojoj su zajedno maštali o tome da imaju djecu, te je taj partner imao iluziju da je klijentica njegova kći. Ta neriješena manipulativna iluzija je i dalje imala snažan utjecaj na definiciju “pravog” oca u životu klijentice. U majčinom srcu raniji partner je zaista i bio otac djeteta.
Rad sam završila s rečenicom: “Ovdje su svi manipulatori”.
Klijentici je ta rečenica snažno otvorila oči. Prihvatila je biološkog oca kao pravog oca, izašla iz manipulativnih odnosa, iselila se iz države te pronašla vlastitu životnu misiju i svoje mjesto u društvu, te se vratila nazad u rodni grad, k ocu i majci. „To je klijentici bio najveći rast i do sada najveći životni uspjeh.
Neriješena partnerska pitanja u srcu majke (ali i oca) prije, u namjeri začeća, tijekom trudnoće i duž cijelog života djeteta mogu imati snažan utjecaj na odnos djeteta s biološkim ocem, kao i na sva pitanja koja od oca dolaze: pitanje odrastanja i potencijala za rast, profesionalni napredak, pitanje spolnosti, sigurnosti, odnosa s muškarcima, vlastite uloge u društvu i mnogo toga drugoga.
F. “Porod kao egzorcizam.” – Duševna bolest nakon poroda zbog prisilnog zadržavanja djeteta.
Posebnu pažnju, dobrotu, nježnost, ekstremnu budnost, ekstremni kognitivni i duševni zaron te temeljna priprema za rad, potrebni su kao dobar unutarnji stav konstelatora u radu s bilo kakvim dijagnozama, a kamoli s duševnim poremećajima.
Rad je pokazao da je klijentica kao mlada žena u dvadesetim godinama ostala trudna te nije htjela zadržati dijete. Za nju je pobačaj bio jedini izbor. Za nju je čin pobačaja bio njena sudbina. No, zbog društvenog i vjerskog, obiteljskog pritiska nije joj bio dopušten. To je išlo protiv obiteljske savjesti. Djevojka je u trudnoći vlastito dijete počela doživljavati kao strano tijelo, a porod kao čin egzorcizma.
Žena je danas funkcionalan član društva i brine sama o sebi. S djetetom ima korektne odnose i druženje s drugima joj pričinjava sreću. Ovdje ću stati.
G. “Djeca tirani.” – Preuzimanje sudbine ubojice u pre-natalnoj fazi
Za ovaj rad ću zbog njegove iznimne osjetljivosti reći samo nekoliko stvari.
Moguće je da kod neželjene djece od strane majke, dijete u prenatalnoj fazi ne uzme u potpunosti život koji mu je došao po majci, a time niti njegovu sudbinu koja mu po rođenju pripada. Tada se dijete okreće alternativnom životu i alternativnoj sudbini koja mu je dana od obiteljskog sustava. To je moguće sudbina prvog pretka kojega je sustav odredio da ga se zbog narušenog poretka isključivanja “gurne” nazad u sustav kako bi postao vidljiv, na način što će netko drugi živjeti njegovu sudbinu, a to je upravo neželjeno dijete koje je vlastitu sudbinu nije moglo prihvatiti.
Kako je ne primanje života od majčine strane zapravo unutarnja kretnja djeteta prema smrti, dijete je prijemčljivo živjeti sudbinu onoga koji je služio smrti, a to je predak koji je zbog statusa ubojice isključen iz obiteljske loze.
Pitanja koje možemo postaviti glase:
- Jesam li željeno dijete i jesu li sva moja djeca viđena, željena i voljena?
- Kako da u partnerstvu živimo bolje?
U radu s klijentima pokazalo se da pobačaj u obitelji koji nije adekvatno prihvaćen, tj. ondje gdje majka ne želi ili ne može vidjeti dijete koje više nije među živima, ima višestruki utjecaj na zdravlje, sreću, uspjeh, partnerstvo, financije i odnose unutar obitelji.
Pobačaj u kojem majka nije dostupna za živu djecu, pobačaj kao nemogućnost kreiranja vlastitog karijernog puta te gubitka novca, pobačaj kao snaga žive djece za pokretanje biznisa. Ovo su samo određeni primjeri da svi, i živi i oni koji nisu s nama, imaju pravo na svoje dobro mjesto u obitelji, koje im po stvarenju pripada.
