Moć duše da slavi život i nakon tragedije je čudesna, stoga i u slučajevima velike štete uvijek postoji nada.
Upletenost djece u nepovoljne obiteljske dinamike često nije pod kontrolom niti jednog člana obitelji, a najmanje je pod kontrolom djece. Ovdje djeca nemaju gotovo nikakvu šansu živjeti svoj vlastiti život onakav kakav im je dan i osjetiti u sebi sreću, nevinost i slobodu malog djeteta. Potpuno su druge snage na djelovanju, moćne sile unutar obiteljskog sustava čiji su članovi uhvaćeni u sistemskim kršenjima cjelovitosti, hijerarhije i balansa razmjene (“Poredaka ljubavi prema Bertu Hellingeru”), i to kršenje vodi u kolektivni obiteljski poraz, gdje se obiteljska patnja ponavlja patnjom njihove djece, i onda se prenosi s osobe na osobu, iz generacije u generaciju, i nema kraja.
Što se to to događa u hrvatskoj stvarnosti da u svom radu sve više svjedočim prikrivenim incestuoznim dinamikama, gdje samo djelo još nije izvršeno iako je energija izvršenja vrlo prisutna, zatim izvršenih incesta između članova užeg i šireg obiteljskog sustava, te izvršenje djela od onih koji su uvučeni u obiteljski sustav i umjesto članova obitelji počinili djelo?
Ovaj pogled na čovjeka i njegovu malenost pred onime što nas gura u ponašanje u kojem je nastala šteta, sasvim je novi osjećaj u pristupu rada s ljudima.
Osnova obitelji je seksualna privlačnost između muškarca i žene – Bert Hellinger
Stidljivost oko razumijevanja snage i moći seksualnog čina između partnera tjera nas u osiromašene i jeftine imitacije ljubavi te visokorizična nesvjesna izlaganja njihove djece i drugih ljudi dinamikama koje zahtijevaju razmijenu primanja i davanja roditelja u svakom smislu, a najviše u onom seksualnom. Međusobno definiranje i upotpunjavanje jedno drugoga kao para dovodi do USPJEHA ljubavi koja ostaje, do USPJEHA OBITELJI kao cjeline. Dajući sebe, a uzimajući partnera, mi POSTAJEMO muškarac ili žena, imamo duboku identifikaciju sebe kao muškarca ili žene u stvarnom i pravom, ne platonskom izmišljenom odnosu. U samoj seksualnoj intimi, mi postajemo par, ulazimo u pun rizik gdje se od nas zahtijeva mudrost, pamet i čovječnost, gdje uzimamo jedno drugo, duboko poznajemo jedno drugo i PRIPADAMO jedno drugome, u ljubavi.
Dakle, snagu i moć obitelji, snagu i moć roditeljskog para, identifikaciju funkcije i naše uloge kao seksuanog partnera u obitelji i pripadanje upravom tom i nijednom drugom obiteljskom sustavu – sve to ČUVA primanje i davanje sebe u seksualnom činu, održavanje te ŽELJE aktivnom i ispunjavanjem te želje. Seksualnost služi i čuva partnerski odnos.
Samo budale mogu moć seksualnog partnerstva smatrati poražavajućim, ponižavajućim i nedostojnim činom. Nerazumijevanje odlučne i odlučujuće uloge koju seksualnost igra u vezivanju partnera izlaže djecu, ali i druge ljude koji ne pripadaju obiteljskom sistemu, riziku od uvlačenja u incestuozne dinamike gdje kombinacija slijepe dječje ljubavi i slabih roditelja primarno pokušava popraviti neravnotežu primanja i davanja u odnosima.
U incestu sudjeluju oba roditelja – izvršitelj, najčešće otac je u prvom planu, a drugi roditelj, najčešće majka je u pozadini – i dijele odgovornost!
Incest je u brojnim slučajevima obiteljski problem i moguć je samo ako su oba roditelja suglasna s tim. Naravno, što god roditelji govorili, iskusnom konstelatoru istinita sistemska dinamika obitelji ne može promaknuti tako lako, kao niti ono što se zaista u obitelji desilo. Od ključne je važnosti naglasiti da i majka i otac dijele odgovornost u najvećem broju slučajeva.
Česta neravnoteža u primanju i davanju razvija se i izvan primarne seksualnosti, onda kada muškarac daje više, a žena prima više, npr. u financijama, izdržavanju, žrtvovanju, pogotovo kada se žena koja ima djecu uda ili živi sa partnerom koji nema djecu. Tada majka u pokušaju balansiranja dobivenog, i kako bi izbjegla rizik odlaska muškarca, nesvjesno (a nekad i svjesno) nudi kćer kao zamjenski odnos. Vidite, rijetki su slučajevi incesta tamo gdje unaprijed već nema postavljene dinamike za incest između partnera.
Incest je dinamika gdje je dijete snažno uvučeno u pokušaj obnavljanja sistema čime se pokušava:
- spriječiti raspad obiteljskog sistema (dinamika: “Ja za tebe draga mama”, ili “ja za tebe dragi tata”),
- spriječiti rastajanje roditelja ili partnera bez boli i krivnje (dinamika: “Ja umjesto tebe draga mama”, ili “ja umjesto tebe dragi tata”),
- spriječiti ulazak ljubavnika i ljubavnica u sistem (dinamika: “Ja umjesto tebe draga mama”, ili “ja umjesto tebe dragi tata”),
- majka svjesno ili nesvjesno prepušta kćer ocu ili partneru iz brojnih razloga, ponekad i jer ga ne želi gledati ili ga ne cijeni dovoljno, i onda cijenu plaća kćer
- majka svjesno ili nesvjesno prepušta kćer ocu jer je njen pravi partner zapravo njen otac (dinamika: “Mamin sin – tatina kćer”)
- izbjegavanje izvršenja incesta time što se u obitelj uvlače drugi ljudi koji umjesto roditelja čine silovanje djeteta (dinamika: “Ja umjesto tvoga tate”, ili “ja umjesto tvoje mame”),
- pokušaj djeteta u spječavanju jednog roditelja da ubije drugoga (dinamika: “Ja za tebe”),
- pokušaj djeteta u spječavanju jednog roditelja da ubije sebe (dinamika: “Ja za tebe”),
- pokušaj djeteta u spječavanju jednog roditelja da ubije njega (dijete),
- osjećaj odrasle osobe da je kao dijete bila silovana, a nije (dinamika: “Mamin sin – tatina kćer”, dinamika “Identifikacija”, žrtve obiteljskog nasilja),
- uvučenost roditelja da izvrši incest ili dopusti silovanje djeteta za vrijeme rata
- uvučenost roditelja da izvrši incest zbog snažne identifikacije ranijim s članovima obitelji
- uvučenost djeteta u incest zbog snažne identifikacije ranijim s članovima obitelji
- uvučenost roditelja da izvrši incest jer je roditelj sam bio silovan ili još uvijek ima neprikladne odnose sa vlastitim roditeljem
i brojne druge dinamike i njihova rješenja kojima smo svjedočili na radionicama sistemskih konstelacija.
Naravno, ne postoji apsolutna istina – incest je kompleksan problem i pojavljuje se u više različitih oblika, stoga treba biti oprezan kod generaliziranja. Ponekad su nasilje i zlostavljanje toliko štetni da incest postaje sekundaran, iako je po svojoj prirodi on primarno seksualan čin. To je onda nešto potpuno drugo. Rješenja su uvijek različita za svako dijete.
Svi primjeri u ovom tekstu su iskustvo rada s ljudima i obiteljima, njihove priče i primjeri iz stvarnog života.
U PRONALAŽENJU PUTA DO VLASTITE
VRIJEDNOSTI, A I DO POTVRDE LJUBAVI.”
– Bert Hellinger
Od ključne je važnosti imati apsolutan mir u radu s djecom žrtvama incesta. Tražimo fenomenološko sistemsko rješenje i odupiremo se svakom iskušenju da idemo preko toga, ili da stajemo na stranu žrtve. Traženje krivca ovdje mijenjamo dubokom prisutnošću naše duše da promatra ljude u njihovoj stvarnoj situaciji. Za svakog člana obitelji rješenja su različita, i svakome od njih pojedinačno trebamo dopustiti da prihvati svoj dio odgovornosti, i da održi dostojanstvo.
Sistemski konstelator pomaže cijeli sistem i za nas ne postoji dobro niti zlo, osobni sud krivnje niti nevinosti o čemu god se radilo. Ograđujemo se u svom radu od bilo čega što ograničava mogućnosti da pomognemo i žrtvama i počiniteljima – svi su jednako viđeni, a rješenje je dobro onda kada je dobro za sve. Velika duša konstelatora drži sve jednako.
RJEŠENJE ZA DIJETE
Rješenje za dijete je osvijetliti njegovu dječju ljubav i nevinost na najnježniji mogućni način, a tijekom rada imate osjećaj da držite srce djeteta na svom dlanu. Duboka rezonanca sa djetetovom dušom i srcem koja ide van prostora i vremena omogućuje konstelatoru da pronađe jedino i najbolje rješenje u svega nekoliko rečenica, za svako dijete pojedinačno rješenje je drugačije.
Dijete majci: Mama, pristajem to činiti zbog tebe.
Terapeut djetetu: Sve si učinila iz ljubavi. Učinila si najbolje što si mogla, a sada bi bilo u redu vratiti problem odraslima. To je njihov problem, i mogu se nositi s njime.
Zadržati djetetovu nevinost u cijelom procesu je delikatan zadatak. Zbog prirodnih i čestih osjećaja krivnje koju žrtva u sebi nosi, veliki broj seksualno zlostavljanih kasnije žive kao žrtve. To znači da su u gotovo svakom odnosu i svakom sistemu na neki način, prije ili kasnije, žrtve, a rijetki su i nasilnici – sve ovisi o intenzitetu i pojavnosti djela (koliko je trajalo, tko je direktno sudjelovao, a tko indirektno).
Moram napomenuti da postoje i procesi u kojima se incest nije dogodio, ali se dijete osjeća seksualno zlostavljano i krivo, pogotovo ako postoji nasilje u obitelji od djetetove treće do sedme godine života, kada prirodno rješenje seksualnosti kod djevojčica kod prelaska iz očeve sfere utjecaja u majčinu sferu utjecaja nije riješeno. Tada događa prirodna tzv. faluzna faza razvoja gdje je libido smješten u područje genitalija, a zadovoljstvo se doživljava dodirivanjem i podraživanjem genitalija. Ako osoba ostane fiksirana na falusnu fazu, kod muškaraca se očituje kao ambicioznost, hvalisavost, drskost i bezobzirnost, a kod žena kao sklonost zavođenju i flertanju, no u slučaju nasilja u obitelji dijete može imati doživljaj i živjeti kao da je zaista počinjen nasilan seksualan čin nad njom od strane roditelja. To sam vidjela u nekoliko radova s klijentima, a proces dolaska do rješenja vodila sam kao da pored mene zaista sjedi dijete nad kojim je izvršen incest, uz blage modifikacije na kraju rada.
Vraćanje nevinosti i dostojanstva žrtvama incesta, vraćanje cijelog djela – svega što se dogodilo (ne samo krivnje) roditeljima, pomaganje da žrtva skupi hrabrosti priznati sudjelovanje oba roditelja u činu (onda kada je to tako) i osvjetljavanje njene ljubavi prema svim članovima obitelji, pomaže žrtvama ne samo živjeti bez osvrtanja na prošlost, već i promijeniti strukturu svoje ličnosti i cjeloviti doživljaj sebe – tko sam to “JA”. Iako ličnost obuhvaća relativno trajne psihičke osobine i mehanizme, to ne znači da se ona ne može mijenjati.
Odgovornost za sve, a pogotovo za incest, leži na roditeljima, ali dijete je to koje plaća cijenu. Tako funkcionira obiteljski sistem. – B. Hellinger
Povećanje seksualnih delikata mladih kao pokušaj ukazivanja na incestne dinamike unutar obitelji i žrtve i počinitelja
Sistemske konstelacije nude okvir unutar kojeg možemo istražiti vjerojatnosti i izbore. Izbori i vjerojatnosti mogu biti povezani s bilo kojim pitanjem, npr. koji od nekoliko stanova je najbolji mene, ili koji posao odabrati. Također, možemo i postaviti određene vjerojatnosti.
Na ovaj rad me potaklo straživanje Nevena Ricijaša i suradnika (2022) u kojem je istaknuto da kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u ukupnom kriminalitetu maloljetnika čine prosječno 8%, što je osam puta više te također čini fenomenološku specifičnost maloljetničke delinkvencije. Dok drugi oblici maloljetničkog kriminaliteta padaju, oni seksualni rastu. Zašto je to tako?
U polje sam postavila 3 rada. Prvi rad imao je dva pitanja: Što je najčešći uzrok kaznenih djela spolnog zlostavljanja maloljetnika kod počinitelja i kod žrtve? Uvela sam nekoliko pozicija, i oba pitanja su gledala samo u jednu poziciju:
- incestna dinamika unutar obitelji i počinitelja i žrtve.
Drugi rad također dva pitanja: Koji je razlog incestne dinamike unutar obitelji i počinitelja i žrtve. Oba pitanja su gledala u 4 pozicije:
- Otac tuče majku i u obitelji žrtve i u obitelji počinitelja
- Mamin incestuozni nagon prema sinu (počinitelju)
- Mamin incestuozni nagon prema kćeri (žrtvi)
- Očev incestuozni nagon prema kćeri (žrtvi)
Treći rad opet 2 pitanja: Koji je razlog incestne dinamike majke u obitelji i počinitelja i žrtve? Dvije odabrane pozicije:
- Majka ima osjećaj incestnog nagona od svoje majke ili majke i oca zajedno (ili postoji osjećaj u duši da se to zaista dogodilo)
Naravno, ovo ne ukazuje na apsolutnu istinu, već na vjerojatnosti dinamike koja leži u pozadini ovih djela.
Pitanje: U sistemskom problemu postoji krug uzroka i posljedica, a vi ipak birate majku kao početnu točku. Čini se kako vas pretjerano ne zanima što je muškarac učinio da navede ženu da čini to što čini.
Hellinger: Točno, često tako postupam, a za to postoji nekoliko razloga. Jedan od razloga je izbjegavanje predrasuda na samom početku. Podsjetite se kako u sistemskom radu ljude moralno ne osuđujemo. Tražimo načine kako pomoći obitelji u pronalasku ravnoteže kako bi žrtve djeca mogle ponovno živjeti zdravim, ispunjenim životom i kako ne bi jednog dana činili drugima ono što je njima učinjeno. Sistemska ravnoteža se može postići samo kada odredimo svačiju ulogu u obitelji. Kako je počinitelj uglavnom muškarac, njegova je krivnja već utvrđena i jasno vidljiva. Ono što najčešće nije jasno je ženina uloga u svemu tome. Stoga, često polazim od potrage za ženinom ulogom. Ne krivim ženu, ali kako bih razumio obitelj u cjelini trebam saznati što se dešavalo u pozadini.
