Za uvod, pročitajmo tekst Berta Hellingera za dušu.
ZAŠTO?
Kada nas snađe neočekivana patnja ili čak nešto što ugrožava život, pitamo se: Zašto? Pokušavamo otkriti u kojem se kontekstu to dogodilo, što je prethodilo, što je moglo izazvati. Istražujući takve okolnosti, počinjemo shvaćati da sve što nam se događa ovaj put je povezano s mnogim drugim stvarima.
Ništa nam ne dolazi kao aspekt izoliran od ostalih. Kad se dogodi nešto teško, mnogi se ljudi pitaju: Što sam krivo učinio? Traže nekoga koga bi mogli okriviti i bolnu situaciju vide kao posljedicu nečega što su učinili.
S druge strane, kad se mogu sjetiti nečega zbog čega se osjećaju krivima, osjećaju olakšanje. Kao iskupljenje za svoju krivnju, često lakše podnose bol jer zamišljaju da svojom patnjom mogu platiti za svoj prekršaj i nadaju se da će se na taj način iskupiti. Ali nikakva krivnja se ne može otplatiti.
Ideja da smo učinili nešto krivo što je uzrokovalo patnju i ideja da bismo mogli ispraviti svoju nepravdu otplatom svoje iskupljenja implicira da smo mi gospodari, a krivnja i iskupljenje naši sluge. Potajno žudimo za krivnjom i iskupljenjem kako bismo se osjećali moćno. Međutim, u tome nema ljubavi.
Umjesto toga, mogli bismo se zapitati: Kamo me vodi ova patnja? Od čega me odvode i što me sada čeka? Uvijek nas čeka neka druga, veća ljubav. U ovoj ljubavi otpuštamo krivnju kao i pomirenje. Umjesto da se sužavamo, postajemo širi. Tada se možemo drugačije pitati zašto.
Umjesto da se osvrćemo unatrag kako bismo pronašli uzrok, možemo se pitati zašto, tražeći svrhu koju nam budućnost nosi. “Odakle ovo dolazi?” postaje “Kamo me ovo želi odvesti?” I odmah, više ne lutajući, nalazimo se na drugom putu, putu ljubavi. Kamo točno idemo, možda ne znamo. Ovisimo o nagovještaju koji može doći samo izvana, od moći koja drži naš život u svojim rukama, sa svime što ide uz to, uključujući našu krivnju i naše iskupljenje.
I ovdje, umjesto “Zašto”, što znači “Zašto ja?”, pitamo “Zašto?” što znači “Koja je naša svrha?”. I odmah se udaljavamo od krivnje i iskupljenja i krećemo prema ljubavi, prema ljubavi prema mnogima za koje prije nismo imali mjesta, a sada ga imamo. Tako smo vođeni k njima i oni su vođeni k nama. Postajemo isti jedni za druge, bez krivnje, bez iskupljenja, bez osvrtanja – tamo jedni s drugima s ljubavlju pred Bogom.
``Mistika bez svakodnevice je bijeg. Svakodnevica bez duha je prazna. Spojeno — to je život.`` Bert Hellinger
🌷🌹🌺 TEMATSKE VEČERI S KONSTELACIJAMA 🌷🌹U ovom pristupu, riječ nije usmjerena na informiranje ili konstelacijski rad, već na unutarnji uvid. Kada riječ dolazi iz povezanosti s duhom, ona djeluje transformativno – mijenja nas iznutra, i potiče promjenu izvana, kao jedno. Praktične vježbe su ključni dio procesa jer omogućuju da se ta riječ ne zadrži samo na razini uvida, već da se integrira u svakodnevni život. Na taj način, duh i svakodnevica se ne odvajaju, već postaju jedno iskustvo.
Riječ (kroz tekstove i uvid), duh (kao polje i pokret), i praksa (kao svakodnevna primjena) zajedno čine proces koji hrani dušu, a pritom oblikuje novu unutarnju stabilnost.
Ovo nije proces kratkog trajanja, već dugoročno oblikovanje unutarnog stava koji postaje primjenjiv u svemu što radimo: u komunikaciji, poslu, obitelji i osobnom životu.
“Kada više ne pitamo tko je kriv, otvara se prostor za nešto veće. Za ljubav.” – inspirirano Hellingerom
Zašto su ove večeri pozitivna društvena promjena?
Ove večeri nisu samo prilika za osobnu refleksiju, već predstavljaju društvenu promjenu koja se širi iznutra prema van. Naime, kada mijenjamo sebe, mijenjamo i svoje odnose s drugima, a time i širu zajednicu.
Povezanost kroz razumijevanje
Kroz dublje razumijevanje vlastite patnje i patnje drugih, dolazi do smanjenja osuda, nesporazuma i podjela. Kroz ove večeri, sudionici uče empatiju i prisutnost, što direktno utječe na njihov odnos prema obitelji, prijateljima, kolegama i široj zajednici.
Iskorjenjivanje kulture krivnje
Mnogi od nas nose teret krivnje koja je vezana uz prošle odluke ili bolna iskustva. U ovoj praksi, krivnja nije nešto što treba “platiti” ili “iskupiti”, već nešto što treba osloboditi. Kada se oslobodimo toga tereta, slobodni smo biti ljubazniji i puni ljubavi prema sebi i drugima, što stvara pozitivnu promjenu u našoj okolini.
Veća prisutnost i ljubav u svakodnevnim susretima
Na društvenoj razini, kad ljudi počnu živjeti s više prisutnosti i manje osuda, njihovi susreti postaju iskreniji i topliji. To ne samo da doprinosi jačanju međuljudskih odnosa, već i smanjuje stres, napetost i sukobe u društvu.
Kreiranje zajednice ljubavi i razumijevanja
Ove večeri ne samo da potiču osobnu promjenu, već stvaraju prostor za zajedničko učenje i rast. Kroz dijalog, tišinu i osobna opažanja, sudionici postaju svjesniji svojih potreba, emocija i misli, što omogućuje da živimo u harmoniji sa sobom i sa svima oko nas.
Duhovna i socijalna stabilnost
Na kraju, ove večeri omogućuju duhovnu stabilnost, koja se odražava u svakodnevnim odlukama, komunikaciji i ponašanju. Ljudi koji su stabilniji, koji prepoznaju vlastite emocije i znaju kako se nositi s njima, manje su skloni konfliktima i stvaraju zdravije, skladnije zajednice.
Ove večeri predstavljaju mali, ali značajan korak prema većoj društvenoj promjeni. Kada pojedinci postanu bolje verzije sebe, promjena koju oni stvaraju u svojoj okolini ima dalekosežan pozitivan utjecaj na cijelu zajednicu.
